Nakon ugodna leta stigli smo u predvečerje na odredište. Zatim smo s dva autobusa i našim vozačima koji će nam biti na raspolaganje sljedećih pet dana krenuli prema sjeverozapadu u Montserrat udaljen 40 km. To je jedno od vrlo značajnih duhovnih i kulturnih središta Katalonije. Svetište Montserrat (naziv prema nekom tumačenju znači “odrezano brdo”) leži na visini od 700 metara u jednoj udolini ispod samog vrha planinskog masiva visine 1200 metara. U nj se može doći uspinjačom iz doline ili cestom samo s jedne strane. U bazilici impozantnog benediktinskog samostana (čiji početci sežu u 11. st. ) časti se i čuva znameniti kip tz. Crne Gospe. Danas je u toj drevnoj benediktinskoj zajednici četrdesetak redovnika.
Povrh goleme i prekrasne bazilike te samostana, tu su samo dvije hotelske zgrade za hodočasnike i turiste, muzej, trg i šetnica s prekrasnim pogledom na cijelu dolinu te nekoliko manjih pomoćnih zgrada s restoranima i kafeterijama
Poslije doručka slavili smo euharistiju u bazilici. Nadbiskup je za vrijeme hodočašća predvodio svaki dan sv. misu, te je prvog dana u Krašiću i zadnjega dana u Barceloni imao i homiliju, dok je ostalih dana propovijedao jedan od svećenika. Nakon misnog slavlja uključili smo naše slušne aparate te krenuli za vodičima najprije pogledati izbliza znameniti kip Naše Gospe od Montserrata (Crne Madone) iz 12. stoljeća zaštitnice Katalonije koji je smješten na povišenom mjestu iza glavnog oltara bazilike te potom razgledali povijesne, duhovne i umjetničke znamenitosti na pročelju crkve te na hodnicima predvorja samostana. 
Osnivač Družbe Isusove sveti Ignacije Loyolski je pred tim Gospinim kipom odložio svoj mač i svoju časničku odjeću te obukao mantiju da odsada služi samo Bogu.
U predahu poslije toga neki su hodočasnici iskoristili za vožnju žičarom na vrh gorja, drugi su išli u kupovinu suvenira ili na osvježenje. U Montserratu sve vrvi od turista i hodočasnika. U 13 sati bazilika je bila prepuna i jedva smo se uspjeli nekako ugurati jer u to vrijeme svaki dan nastupa jedan od najstarijih dječačkih zborova L ‘Escalania de Montserrat i pjeva Zdravo kraljice te katalonsku nacionalnu marijansku pjesmu Virolai. Slijedio je zajednički ručak u obližnjem restoranu, gdje se povrh poznatih jela mogao probati i španjolski specijalitet neka vrsta ukusnog rižota ( Paella).