Četvrtog dana ujutro krenuli smo iz Madrida prema sjeverozapadu u Alba de Tormes udaljen dvjestotinjak kilometara (blizu grada Salamanca). U tom gradiću na rijeci Tormes nalazi se karmelićanski samostan što ga je kao jednog od posljednjih osnovala sv. Terezija Avilska gdje je tu preminula i pokopana. Okupili smo se u samostanskoj crkvi njezinih sestara bosonogih karmelićanki. Prije mise bila je prilika za ispovijed kao i inače za vrijeme hodočašća. Naša misna slavlja tih dana u posebnim crkvenim ambijentima obilježenim iskustvima Boga, Božjim pozivima i milostima koje su sveci dobivali čijim smo stopama ovih dana hodili, odisali su istinskom sabranošću i za sve su nas bila nosivi duhovni doživljaji. Liturgijska čitanja i molitve vjernika čitali su pojedinačni hodočasnici, a pjevanje je predvodio generalni vikar. Propovijedi na misama polazile su od biblijskih čitanja i tumačili ih tako da osvijetle, potaknu i prožimaju naš život. Nadbiskup je u uvodima i na kraju misa povezivao i aktualizirao naš kršćanski put s duhovnim iskustvima osobito sv. Terezije i s njezinom spremnošću da se posve preda Bogu. Razgledali smo ćeliju u kojoj je Terezija živjela posljednje vrijeme i njezine relikvije. Posjetili smo i karmelski muzej pokraj samostana u kojemu je prikazan način života sestara, liturgijsko ruho i posuđe te kućanski predmeti iz onoga doba. U Albi nema mogućnosti za izdašnu okrepu hodočasnika pa smo u obližnjim kafićima samo prizalogajili (Tapac) i nakon toga se uputili u Avilu glavni grad i jedan od kulturnih i duhovnih središta provincije Kastilia-Leon. Sada se takoreći vraćamo natrag u smjeru Madrida i do Avile nam je potrebno oko sat vremena vožnje.
Stigli smo u naš hotel Cuatro Postes (Četiri stupa) nadomah grada odakle se pruža prekrasan pogled na gradske kule i zidine (88 tornjeva i 9 gradskih vrata). Avila koja potječe još od rimskog vremena danas broji oko šezdesetak tisuća stanovnika i leži na nadmorskoj visini višoj od tisuću metara. Nakon smještaja krenuli smo autobusima do gradskih vrata a onda pješice do samostana bosonogih karmelićanki Sv. Josip (San Jose) izvan gradskih zidina. U tom samostanu prvom reformiranom što ga je osnovala sv. Terezija odnedavna su četiri hrvatske karmelićanke iz Splita: Edita Majić i tri sestre Mladineo: Gabriela, Mihaela i Estera. Ova potonja će sljedećeg dana u samostanskoj crkvi položiti svoje redovničke zavjete. Vidimo da je stigla brojna rodbina (između ostalog otac i majka, te dva brata svećenika) i prijatelji za sutrašnje slavlje. Čekajući za ulazak u samostan i susret s našim karmelićankama neki koriste priliku da kupe suvenire, ručne radove sestara, dok ostali ispred ulaza mole krunica. Ne možemo svi odjednom nego u se ulazi u manjim skupinama. Prvo ide nadbiskup sa svećenicima. Iza rešetaka u tamnoj prostoriji jedva se vide obrisi sestara, ali čujemo njihove uzbuđene i razdragane glasove koji se vrlo vesele posjetu iz rodnog kraja i domovine Hrvatske. Ispričale su nam kako protječe jedan njihov dan satkan od rada, meditacije, šutnje i molitve a neke su od nas i prepoznale te preporučile da molimo jedni za druge. Nadbiskup ostaje nasamo s njima u razgovoru, a mi se povlačimo da uđu slijedeći hodočasnici. Pod dojmom susreta s Karmelom i prolaska ulicama Avile vraćamo se u hotel. Sutra odmah nakon doručka opet idemo u samostansku crkvu sestara bosonogih karmelićanki te u 8,30 slavimo misu na hrvatskom jeziku na kojoj iza rešetaka sudjeluje cijela zajednica sestara.
Na početku nadbiskup je pozdravio časnu majku i sve sestre, a osobito one iz Hrvatske te sestru Esteru koja će na drugom misnom slavlju u 11 sati položiti svoje redovničke zavjete. U homiliji je izrazio zadovoljstvo i zahvalnost na Božjem daru da je pet hrvatskih djevojka, četiri ovdje u Avili i sestru Mirtu Utrobičić u drugom samostanu u ovdašnjem drugom samostanu karmelićanki darovao Crkvi i pozvao da žive i svjedoče Terezijino geslo: “Samo Bog je dosta!” (Solo Dio basta!)
Poslije mise na rasporedu je razgledanje užeg središta starog grada Avile a posebno goleme katedrale Spasitelja (del Salvador) uz same gradske zidine iz 13. st., prve gotičke katedrale u Španjolskoj na prijelazu prema romanici. Nakon toga dio hodočasnika je otišao ponovno u crkvu sestara karmelićanki na svečanu misu koju je predvodio njezin brat svećenik i preko koje je s. Estera Mladineo položila svoje redovničke zavjete. Druga je skupina posjetila i razgledala bivši karmelićanski samostan Utjelovljenja u Avili ( danas muzej) u kojemu je sv. Terezija provela prvih dvadeset godina svojega redovništva dok nije duhovno sazrela i spoznala svoje poslanje da obnovi tadašnji karmelićanke i počne osnivati nove zajednice.