Sedmi dan bio je na neki način i vrhunac biskupijskog hodočašća. Najprije smo panoramskom vožnjom preko prostrane gradske luke ( najveće na Mediteranu) prošli pokraj spomenika Kristoforu Kolumbu na visokom stupu. Kolumbo, porijeklom iz Genove u Italiji, potpomognut od španjolskih vladara, prvi je doplovio do Amerike. Sebe je shvaćao kao kristonosca narodima koji ga još ne poznaju. Zatim smo preko središnjeg Trga Katalonije (Placa de Catalunya) krenuli prema znamenitoj kolosalnoj i još nedovršenoj neogotičnoj katedrali Sagrada familia (Sveta obitelj, gradi se s prekidima od 1882.), remek djelu genijalnog katalonskog arhitekta, kipara i graditelja te pobožnog vjernika Antonija Gaudíja. Gaudi, koji u Barceloni ima i drugih vrijednih ostvarenja, desetljećima se posve posvetio gradnji katedrale nekoć na rubu grada, danas gotovo u središtu. Umro je u prometnoj nesreći (1926.) i pokopan u katedrali te se radi na njegovoj beatifikaciji, a njegovi su suradnici nastavili radove.
Čekamo s našim vodičima na ulaz ispred zapadne monumentalne fasade koja je posvećena Kristovu rođenju ( istočna je posvećena Kristovu životu i muci a južna Kristovu uskrsnuću). Rijeke turista stalno pristižu da vide ovo grandiozno djelo s mnoštvom biblijskih likova, svetopisamskih prizora i događaja našega spasenja, prepuno simbolike. Izvana se raspoznaje golemi visoki toranj simbol Krista okružen sa četiri nešto manja tornja simbola evanđelista. Ulazimo polako sa službenim tumačem probijajući se kroz mnoštvo posjetitelja. Susretljiva mlada gospođa koja nam tumači, poznaje Hrvatsku pa na molbu naših vodiča dopušta da se njezina objašnjenja prevode na hrvatski. Unutra još snažniji jedinstveni doživljaj svetog prostora i visine, igre boja i svjetla, mnoštvo stupova (posvećenih apostolima i svecima ili nedjeljama u crkvenoj godini!). Visina je prema zamisli Gaudija trebala simbolizirati jedinstvo neba i zemlje. Izlazimo na istočnom portalu i razgledavamo na pročelju niz kipova i prizora o Isusovoj muci. Pokraj ulaza je maketa kako bi katedrala trebala kao dovršena izgledati i što još treba sagraditi. Tu je i suvernirnica da se posjetitelji mogu opskrbiti pokojom uspomenom s ovog nezaboravnog mjesta. Odlazimo u kriptu sv. Josipa da slavimo euharistiju. Treba malko pričekati jer jedna skupina vjernika iz Poljske upravo završava misno slavlje. Slavimo sv. misu pod jedinstvenim dojmom ljepote i kako nam umjetnik Gaudi pokušava približiti život i djelo Krista spasitelja, povezanost neba i zemlje. Nadbiskup u propovijedi podsjeća da je svatko od nas ljepši od ove ljepote jer je slika samoga Boga. Pozvani smo, reče, kao hramovi Božji izgrađivati se i dovršavati se s Božjom milošću.
Dobili smo dva sata slobodno da se okrijepimo u obližnjim restoranima a onda se ponovno okupimo u 15 sati. Tada smo se podijelili u dvije skupine. Jedni su imali priliku poći u razgledanje središta grada, a drugi na stadion Nogometnog kluba Barcelone. Za posjet stadionu jednoga tako trofejnog i svjetski poznatog kluba našlo se prilično hodočasnika, cijeli autobus. I na stadionu ima posjetitelja odasvuda, premda zdanje izvana ne izgleda odveć moćno i privlačno. Treba otprilike sat vremena da se razgleda i prođe predviđeni program. Ulaznica je 23 Eura. Ulazimo kroz duge hodnike s velikim osvijetljenim posterima klupskih igrača, slijede prostorije gdje je prikazana povijest kluba od najranijih godina do danas, osvojeni trofeji u važnim natjecanjima, mogućnost slikanja s dresovima igrača Barcelone. Nakon toga se silazi prema travnjaku. S desne strane niz stepenice mala kapelica s Gospinim kipom gdje se igrači mogu pomoliti prije i poslije utakmice. Travnjak nema atletske staze, i ograđen je, tu su i redari koji paze na red. Na jednom dijelu je montiran cijeli sklop reflektora koji izbliza osvjetljavaju ( i griju!) travu vjerojatno da bolje raste. Uzlazimo na tribine i sjedamo na sjedala da dočaramo ugođaj za vrijeme utakmice. Zatim se penjemo na vrh tribina i ulazimo na komentatorska sjedala da osjetimo pogled na nogometno borilište iz te gotovo ptičje perspektive. Silazimo stepenicama prema izlazu. Prije toga valja proći nekoliko katova s trgovinama u kojima se posjetiteljima nudi raskošan izbor šalova, majica, dresova, patika, kopačaka i drugih klupskih rekvizita, sve izvorna izrada po visokim cijenama. Na izlazu ljubitelji klupskih uspomena koji su se slikali s dresom svojega ljubimca mogu za 20 Eura podignuti sliku. Sve skupa djeluje kao vješta postava za izmamiti novac.
U 19 sati opet smo zajedno u jednom od golemih restorana (Barceloneta) vrlo ugodnog ambijenta Stare gradske luke (Port Vell). Organizator nas je pri kraju putovanja očito htio počastiti pa je ovdje priredio obilatu i ukusnu večeru koja je završila s pjesmom u razdraganom raspoloženju.
Nedjelja je, 4. listopada, spomendan sv. Franje Asiškog, naš je posljednji dan hodočašća. Nakon doručka slijedi panoramska vožnja najprije na brežuljak Montjuica s kojega se pruža prekrasan pogleda kako na gradsku luku i dio grada uz more tako i na drugu stranu Barcelone. Sa sjeverne strane brežuljka mnoštvo je sportskih objekata i monumentalnih zgrada. Barcelona je dva puta bila domaćin Svjetske izložbe, u njoj je održano Svjetsko nogometno prvenstvo, Olimpijske igre i mnoga druga velika športska natjecanja. Na Trgu Katalonije izlazimo iz autobusa te idemo u razgledanje starogradske jezgre prema gotičkoj četvrti u kojoj se nalazi između ostalog Palača generaliteta te golema i vrlo lijepa gotička trobrodna katedrala (14. st.) posvećena sv. Eulàliji, djevojci mučenici iz vremena Dioklecijanova progonstva, zaštitnici grada Barcelone. Mnoštvo posjetitelja ulaze i izlaze. Trenutno se na glavnom oltaru slavi nedjeljna euharistija i prenosi preko monitora kod ulaza pa posjetitelji mogu razgledati tek manji dio te metropolitanske crkve. Poslije je bilo organizirano vodstvo kroz katedralu na kojemu nažalost nisam bio. Na trgu ispred katedrale upravo se kao i svake nedjelje u podne izvodi tradicionalni katalonski ples Sardanas. Pošli smo u kaptolsku crkvu pokraj katedralnog muzeja i tamo slavili zahvalnu misu za ovo hodočašće. Nadbiskup je u homiliji podsjetio na važne događaje vezane uz taj datum: sv. Franju, obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu, početak Biskupske sinode o poslanju obitelji u Rimu. Osobito je naglasio vrijednosti kršćanskog braka i obitelji koji su temelji života za Crkvu i društvo. Zavalio je ponajprije Trojedinom Bogu za sve darove i poticaje koje nam je udijelio za vrijeme hodočašća. Zahvalio je također organizatorima i vodičima, propovjednicima i svima koji su doprinijeli da sve protekne u redu i da se vraćamo natrag radosni i duhovno obogaćeni. Neka se i mi poput Kristofora Kolumba vratimo u svoju svakidašnjicu s željom da u sebi nosimo Krista i da ga prenosimo drugima. Došli smo na vrijeme u zračnu luku u Barceloni i sabirali svoje dojmove spremni za povratak u Hrvatsku. Međutim naš let s nacionalnim avioprijevoznikom za Zagreb kasnio je punih dva sata pa smo u Split sletjeli tek oko ponoći. (N.A. Ančić)
Vidi također izvješće o hodočašću vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije na web-stranicama nadbiskupije i izvješće s tribine o hodočašću (3. studenoga 2015. u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa)