Kardinal Karl Lehmann navodi nekoliko općih i nekoliko praktičnih kriterija za međureligijski dijalog.
Opći kriteriji
- "Dijalog mora biti autentičan s obzirom na vlastitost religijskih uvjerenja: odustajanje od jednostranosti i pozicija sile, istinska ravnopravnost partnera, odricanje od jednostavnih pobijanja, spremnost na riskantan susret i na ‘slabost’.
- Svako traganje za boljim razumijevanjem biti religije ne smije samo kod sugovornika biti usmjereno na utvrđivanje ‘nereda’ u religiji nego treba biti istodobno spreman pronaći nered i kod sebe i u vlastitom području.
- Pritom stvar je zacijelo u tome da se sadržajno uvaže neki temeljni zahtjevi u odnosu na religiju danas…”
Praktični kriteriji
- “Religija koja vrijeđa zajedničko dostojanstvo svih ljudi te rang i vrijednost ljudi cijeni prema rasi i klasi, porijeklu i staležu, naobrazbi i imetku/posjedu, dapače prema pripadnosti određenoj religiji i to apsolutizira, ugrožava samu sebe i djeluje samorazarajuće.
- Svaka religija mora poticati pravo shvaćenu slobodu čovjeka. Zacijelo religija poznaje poredak i vezanost uz etičke norme i religijske naputke. U svaku religiju spada i poslušnost te obveze prema zajednici. Ali za svaku religiju mora biti mjerodavan pokretač prevladavanje infantilnog tutorstva i poticanje istinske slobode za dobar život…
- Svaka religija želi pojedinom čovjeku i religijskim zajednicama pomoći da nađu smisao života…
- U religiju spada misijsko poslanje…”. Ali ne smije biti “povezano na bilo koji način sa silom”…
- Bitni element dijaloga jest “teoretsko i praktično pitanje slobode vjerovanja”. “Moralna dužnost pojedinca da traži pravu vjeru i da je prihvati, nije nipošto dokinuta ili relativizirana jamčenjem vjerske slobode”.
Citirano iz: Karl Kardinal Lehmann, Kritereien des interreligiösen Dialogs, u: SdZ 9/2009, 579-595, ovdje 590-591.
