Bibličar Thomas Söding
Već je govorilo oko 100 biskupa. Otvara se široko polje iskustva. Postavljaju se mnoga pitanja. Jedno od najvažnijih glasi: Tko zapravo treba voditi novu evangelizaciju. Da to ne mogu sami biskupi većini je jasno. Jednako tako ona ne može biti samo stvar klerika. Tko onda? Uvijek iznova se javljaju tri odgovora: župa, obitelj, kateheti i katehistice. To su tradicionalni odgovori ali oni nisu pogrješni.
- Župa nije mrtva. Važne su male zajednice; ne smiju biti premalene. U mnogim su krajevima župe u previranju, ali one ostaju važne. U župama su ponajprije potrebni laici. Kako točno? To pitanje većinom ostaje otvoreno.
- Obitelj nije mrtva. Da je na mnogim mjestima u krizi – to je nedvojbeno? Ali ondje gdje funkcionira, tu su najbolje pretpostavke za prenošenje vjere. Roditelji su “eksperti ljudskosti”, zgodno je primijetio neki biskup. Gdje se zahtijeva njihova ekspertiza? I gdje se mogu trenirati ako nisu tako sigurni? O tome treba dalje razmišljati.
- Kateheza nije mrtva. Ima problema da se one koji su prošli katehetski proces motivira za trajni crkveni proces. Ali zbog toga nije beskorisna. Štoviše: Ako samo ne instruira nego vjeru tematizira i tako povezuje znanje i iskustvo. Oboje je važno. Onda se postavljaju daljnja pitanja. Prvo, kakvu jasnu zadaću imaju laici, koji status i kakvu odgovornost imaju u katehezi, u obiteljima kada izvode taj crkveni posao izgradnje zajednice? Ovdje valja puno toga nanovo raspraviti. Drugo, Kako mogu oni koji šire Evanđelje sami doći u dodir s Evanđeljem? Samoevangelizacija mora uhvatiti korijen na bazi. Ovdje se traže ideje, inicijative, prijedlozi.
