Poslije velikog hodočašća u Sv. Zemlju (2013.) te hodočašća bračnih parova u Rim ( 2014.) u godini Izvanredne biskupske sinode o obitelji, ovogodišnje hodočašće vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije u organizaciji agencije Ichtis iz Splita odvelo nas je u Španjolsku. Povod je bio 500 godina od rođenja sv. Terezije Avilske, reformatorice redovniče zajednice karmelićanki, mističarke, književnice, crkvene naučiteljice.
Krašič
-
Na osmodnevno putovanje koje je predvodio i duhovno animirao sam nadbiskup mons. Marin Barišić okupilo se više od stotinu hodočasnika različitih uzrasta iz župa Splitsko-makarske nadbiskupije. Na hodočasničkom putu vjernicima se pridružila i skupina naših svećenika. Osim don Miroslava Vidovića, generalnog vikara i don Nediljka A. Ančića, pastoralnog vikara, don Nikole Mikačića, nadbiskupova tajnika iz središnjih nadbiskupijskih ustanova te dviju č. sestara iz Ordinarijata: s. Mirjam i s. Pulherije, s nama su hodočastila sedmorica naših svećenika župnika: don Stipan Šurlin, don Ivan Delić, don Stipan Bodrožić, don Ivan Banić, don Nenad Čondić te fra Nediljko Jerkan. Neki od njih poveli su i skupine svojih župljana. Pridružio nam se i don Stanko Jerčić generalni vikar iz susjedne Hvarske biskupije. U nedjelju ujutro još za mraka oko 6,30 dvama autobusima krenuli smo prema Krašiću. Budući da je Maslenički most zbog bure bio zatvoren, uputili smo se duljim putem preko Sinja i Knina u smjeru Zagreba pa smo u Krašić stigli sa zakašnjenjem.
U crkvi nas je dočekao i pozdravio mjesni župnik. Slavili smo nedjeljnu misu toga prvog dana hodočašća ovdje na mjestu gdje je blaženi kardinal Alojzije Stpinac boravio u kućnom pritvoru i hrabro svjedočio svoju vjeru na što je podsjetio i nadbiskup u svojoj homiliji, a župnik poslije i detaljnije obrazložio. Nije bilo vremena za zakusku koju su nam časne sestre pripremile jer smo se morali žuriti da pravovremeno stignemo na zrakoplov Croatia airlinesa kojim smo u rano poslijepodne odletjeli u Barcelonu.
Montserrat
-
Nakon ugodna leta stigli smo u predvečerje na odredište. Zatim smo s dva autobusa i našim vozačima koji će nam biti na raspolaganje sljedećih pet dana krenuli prema sjeverozapadu u Montserrat udaljen 40 km. To je jedno od vrlo značajnih duhovnih i kulturnih središta Katalonije. Svetište Montserrat (naziv prema nekom tumačenju znači “odrezano brdo”) leži na visini od 700 metara u jednoj udolini ispod samog vrha planinskog masiva visine 1200 metara. U nj se može doći uspinjačom iz doline ili cestom samo s jedne strane. U bazilici impozantnog benediktinskog samostana (čiji početci sežu u 11. st. ) časti se i čuva znameniti kip tz. Crne Gospe. Danas je u toj drevnoj benediktinskoj zajednici četrdesetak redovnika.
Povrh goleme i prekrasne bazilike te samostana, tu su samo dvije hotelske zgrade za hodočasnike i turiste, muzej, trg i šetnica s prekrasnim pogledom na cijelu dolinu te nekoliko manjih pomoćnih zgrada s restoranima i kafeterijama
Poslije doručka slavili smo euharistiju u bazilici. Nadbiskup je za vrijeme hodočašća predvodio svaki dan sv. misu, te je prvog dana u Krašiću i zadnjega dana u Barceloni imao i homiliju, dok je ostalih dana propovijedao jedan od svećenika. Nakon misnog slavlja uključili smo naše slušne aparate te krenuli za vodičima najprije pogledati izbliza znameniti kip Naše Gospe od Montserrata (Crne Madone) iz 12. stoljeća zaštitnice Katalonije koji je smješten na povišenom mjestu iza glavnog oltara bazilike te potom razgledali povijesne, duhovne i umjetničke znamenitosti na pročelju crkve te na hodnicima predvorja samostana.
Osnivač Družbe Isusove sveti Ignacije Loyolski je pred tim Gospinim kipom odložio svoj mač i svoju časničku odjeću te obukao mantiju da odsada služi samo Bogu.
U predahu poslije toga neki su hodočasnici iskoristili za vožnju žičarom na vrh gorja, drugi su išli u kupovinu suvenira ili na osvježenje. U Montserratu sve vrvi od turista i hodočasnika. U 13 sati bazilika je bila prepuna i jedva smo se uspjeli nekako ugurati jer u to vrijeme svaki dan nastupa jedan od najstarijih dječačkih zborova L ‘Escalania de Montserrat i pjeva Zdravo kraljice te katalonsku nacionalnu marijansku pjesmu Virolai. Slijedio je zajednički ručak u obližnjem restoranu, gdje se povrh poznatih jela mogao probati i španjolski specijalitet neka vrsta ukusnog rižota ( Paella).
Madrid
-
Duhovno i tjelesno okrijepljeni odatle smo se uputili prema našem drugom odredištu oko 500 km udaljenom Madridu koji je i zemljopisno otprilike u središtu Španjolske. Došli smo kasno navečer i smjestili se u jednom novom hotelu u predgrađu španjolskog glavnog grada (Axor Feria) u kojem ćemo prenoćiti dvije noći.
Sutradan nakon doručka krenuli smo našim autobusima najprije na panoramsku vožnju kroz Madrid, španjolsku prijestolnicu koja broji više od tri milijuna stanovnika. U autobusima smo inače svaki dan molili jutarnju i večernju molitvu. Ako je vožnja trajala duže, onda samo molili i krunicu koju su u našemu autobusu predmolile neke od vrlih hodočasnica. Na završetku smo otpjevali nekoliko kitica duhovne pjesme, a nazočni svećenici su dodavali svoje poticajne misli (katkada i šale!). Tijekom vožnje javljali su se pojedini hodočasnici da ispričaju kakvu dogodovštinu povezanu s mjestima na našoj ruti ili nam priopće svoje iskustvo vjere. Imali smo izvrsne vodiče g. Natašu Bulić i g. Ivicu Čovića, oboje su živjeli u Španjolskoj, vrlo dobro poznaju jezik, povijest te kulturne i duhovne znamenitosti te zemlje. Rado smo slušali njihova detaljna, vrlo stručna i dosjetljiva tumačenja i izlaganja o povijesti i sadašnjosti, osobama i događanjima te znamenitostima koje smo na našemu putu posjećivali.
Naše prvo zaustavljanje u Madridu bilo je na trgu Coride, u kojoj se još i danas održavaju borbe s bikovima. Samo smo izvana mogli baciti pogled na pročelje poznate arene koja odaje elemente maurskog stila a i borbe s bikovima, kako smo čuli, imaju zapravo i kulturološku pozadinu. Krenuli smo dalje autobusima prema središtu te se iskrcali na jednom od najpoznatijih madridskih trgova Španjolskom trgu (Plaza de España) što ga krasi monumentalni spomenik najpoznatijem španjolskom književniku Miguelu de Cervantesu s kipovima njegovih junaka Don Quijotea na konju i Sancho Panse na magarcu. Odatle smo propješačili dio središta prema kraljevskom dvoru nekoć rezidenciji španjolskih kraljeva a danas impozantnom zdanju koje služi u kulturne i turističke svrhe te velebnoj katedrali koja se nalazi odmah pokraj. U katedrali novogotičkog stila posvećenoj Majci Božjoj od Almudene slavili smo euharistiju te ostali neko vrijeme u razgledavanju te goleme bazilike.
Svratili smo i u pokrajnju kapelu Presvetog sakramenta. Tu je kapelu svojim prepoznatljivim mozaicima oslikao Marko Ivan Rupnik, slovenski isusovac i umjetnik svjetskog glasa. Njegovi radovi između ostalog krase kapelu i dvoranu u našemu Marijanskom svetištu Vepric. Zatim smo se uputili prema Plaza de Oriente i Palacio Real gdje počinje uže središte Madrida s mnoštvom restorana i trgovina. Tu smo od naših voditelja dobili slobodno do 19 sati navečer. Poslijepodne je dakle bilo namijenjeno za okrepu, razgledanje, kupovinu suvenira ili kulturno uzdizanje. Neki su iskoristili jedinstvenu priliku te pošli razgledati stadion Nogometnog kluba Real Madrid znameniti Santiago Bernabéu, a nekolicina je bila i u poznatom madridskom muzeju Prado jednom od najvećih i najznačajnijih umjetničkih muzeja u svijetu (Museo del Prado).
Avila
-
Četvrtog dana ujutro krenuli smo iz Madrida prema sjeverozapadu u Alba de Tormes udaljen dvjestotinjak kilometara (blizu grada Salamanca). U tom gradiću na rijeci Tormes nalazi se karmelićanski samostan što ga je kao jednog od posljednjih osnovala sv. Terezija Avilska gdje je tu preminula i pokopana. Okupili smo se u samostanskoj crkvi njezinih sestara bosonogih karmelićanki. Prije mise bila je prilika za ispovijed kao i inače za vrijeme hodočašća. Naša misna slavlja tih dana u posebnim crkvenim ambijentima obilježenim iskustvima Boga, Božjim pozivima i milostima koje su sveci dobivali čijim smo stopama ovih dana hodili, odisali su istinskom sabranošću i za sve su nas bila nosivi duhovni doživljaji. Liturgijska čitanja i molitve vjernika čitali su pojedinačni hodočasnici, a pjevanje je predvodio generalni vikar. Propovijedi na misama polazile su od biblijskih čitanja i tumačili ih tako da osvijetle, potaknu i prožimaju naš život. Nadbiskup je u uvodima i na kraju misa povezivao i aktualizirao naš kršćanski put s duhovnim iskustvima osobito sv. Terezije i s njezinom spremnošću da se posve preda Bogu. Razgledali smo ćeliju u kojoj je Terezija živjela posljednje vrijeme i njezine relikvije. Posjetili smo i karmelski muzej pokraj samostana u kojemu je prikazan način života sestara, liturgijsko ruho i posuđe te kućanski predmeti iz onoga doba. U Albi nema mogućnosti za izdašnu okrepu hodočasnika pa smo u obližnjim kafićima samo prizalogajili (Tapac) i nakon toga se uputili u Avilu glavni grad i jedan od kulturnih i duhovnih središta provincije Kastilia-Leon. Sada se takoreći vraćamo natrag u smjeru Madrida i do Avile nam je potrebno oko sat vremena vožnje.
Stigli smo u naš hotel Cuatro Postes (Četiri stupa) nadomah grada odakle se pruža prekrasan pogled na gradske kule i zidine (88 tornjeva i 9 gradskih vrata). Avila koja potječe još od rimskog vremena danas broji oko šezdesetak tisuća stanovnika i leži na nadmorskoj visini višoj od tisuću metara. Nakon smještaja krenuli smo autobusima do gradskih vrata a onda pješice do samostana bosonogih karmelićanki Sv. Josip (San Jose) izvan gradskih zidina. U tom samostanu prvom reformiranom što ga je osnovala sv. Terezija odnedavna su četiri hrvatske karmelićanke iz Splita: Edita Majić i tri sestre Mladineo: Gabriela, Mihaela i Estera. Ova potonja će sljedećeg dana u samostanskoj crkvi položiti svoje redovničke zavjete. Vidimo da je stigla brojna rodbina (između ostalog otac i majka, te dva brata svećenika) i prijatelji za sutrašnje slavlje. Čekajući za ulazak u samostan i susret s našim karmelićankama neki koriste priliku da kupe suvenire, ručne radove sestara, dok ostali ispred ulaza mole krunica. Ne možemo svi odjednom nego u se ulazi u manjim skupinama. Prvo ide nadbiskup sa svećenicima. Iza rešetaka u tamnoj prostoriji jedva se vide obrisi sestara, ali čujemo njihove uzbuđene i razdragane glasove koji se vrlo vesele posjetu iz rodnog kraja i domovine Hrvatske. Ispričale su nam kako protječe jedan njihov dan satkan od rada, meditacije, šutnje i molitve a neke su od nas i prepoznale te preporučile da molimo jedni za druge. Nadbiskup ostaje nasamo s njima u razgovoru, a mi se povlačimo da uđu slijedeći hodočasnici. Pod dojmom susreta s Karmelom i prolaska ulicama Avile vraćamo se u hotel. Sutra odmah nakon doručka opet idemo u samostansku crkvu sestara bosonogih karmelićanki te u 8,30 slavimo misu na hrvatskom jeziku na kojoj iza rešetaka sudjeluje cijela zajednica sestara.
Na početku nadbiskup je pozdravio časnu majku i sve sestre, a osobito one iz Hrvatske te sestru Esteru koja će na drugom misnom slavlju u 11 sati položiti svoje redovničke zavjete. U homiliji je izrazio zadovoljstvo i zahvalnost na Božjem daru da je pet hrvatskih djevojka, četiri ovdje u Avili i sestru Mirtu Utrobičić u drugom samostanu u ovdašnjem drugom samostanu karmelićanki darovao Crkvi i pozvao da žive i svjedoče Terezijino geslo: “Samo Bog je dosta!” (Solo Dio basta!)
Poslije mise na rasporedu je razgledanje užeg središta starog grada Avile a posebno goleme katedrale Spasitelja (del Salvador) uz same gradske zidine iz 13. st., prve gotičke katedrale u Španjolskoj na prijelazu prema romanici. Nakon toga dio hodočasnika je otišao ponovno u crkvu sestara karmelićanki na svečanu misu koju je predvodio njezin brat svećenik i preko koje je s. Estera Mladineo položila svoje redovničke zavjete. Druga je skupina posjetila i razgledala bivši karmelićanski samostan Utjelovljenja u Avili ( danas muzej) u kojemu je sv. Terezija provela prvih dvadeset godina svojega redovništva dok nije duhovno sazrela i spoznala svoje poslanje da obnovi tadašnji karmelićanke i počne osnivati nove zajednice.
Segovija i Zaragoza
-
Popodne smo iz Avile krenuli prema drugom duhovnom i kulturnom središtu Kastilije-Leona gradu Segoviji udaljenu sedamdesetak kilometara. Grad Segovija je po broju stanovnika nešto manji od Avile, ali po znamenitostima jednako važan: golemi sačuvani aquadukt iz rimskog vremena ( 28 m visok i 728 m dug), historijski stari grad, katedrala i dvorac Alcázar svakako su glavne prepoznatljivosti toga grada na dvije rijeke (Eresma i Clamores). Nas je više zanimao sv. Ivan od Križa, mistik, crkveni naučitelj, suvremenik i bliski suradnik sv. Terezije na njezinu duhovnom putu. Obišli smo crkvu sv. Križa u karmelićanskom samostanu u Segoviji gdje je sv. Ivan neko vrijeme djelovao i gdje se čuvaju njegove relikvije. Tu smo od priora samostana, koji usput spomenu da je bio u Hrvatskoj, doznali zanimljive pojedinosti iz burnog života punog kušnji toga i danas vrlo aktualnog sveca. Puni dojmova vratili smo se navečer u Avilu gdje smo prenoćili.
Šesti dan hodočašća ujutro zaputili smo se na našu najdužu rutu, iz Avile preko Madrida u smjeru Barcelone. Oko podne zaustavili smo se u gradu Zaragozi (osnovan nekoć kao rimska kolonija Cesareaaugusta) glavnom gradu Autonomne pokrajine Aragonije na rijeci Ebro. Iskrcali smo se na središnjem trgu pokraj goleme najveće barokne crkve u Španjolskoj posvećene Bogorodici Basilica del Pilar (Gospe od Stupa) koja je u središtu grada i njegov zaštitni znak. Obližnju kasnogotičku katedralu i najstariju crkvu nismo imali vremena posjetiti. Idući prema restoranu na ručak prošli smo pokraj reprezentativnih zgrada i spomenika znamenitom španjolskom umjetniku koji je neko vrijeme i tu djelovao: Francisco de Goya. Nakon tjelesne okrjepe slijedilo je hodočasničko misno slavlje u velebnoj bazilici a potom kratko tumačenje o povijesti i predajama vezanim uz Gospin stup ( na kojemu se prema predaji Gospa ukazala sv. Jakovu). Prešavši stari rimski most uputili smo se prema Bareceloni, glavnom gradu pokrajine Katalonije gdje smo stigli kasno navečer u naš hotel (Sidorme) na rubu grada. Barcelona je vrlo gusto naseljen grad (1,6 milijuna stanovnika) i drugi po veličini u Španjolskoj.
Barcelona
-
Sedmi dan bio je na neki način i vrhunac biskupijskog hodočašća. Najprije smo panoramskom vožnjom preko prostrane gradske luke ( najveće na Mediteranu) prošli pokraj spomenika Kristoforu Kolumbu na visokom stupu. Kolumbo, porijeklom iz Genove u Italiji, potpomognut od španjolskih vladara, prvi je doplovio do Amerike. Sebe je shvaćao kao kristonosca narodima koji ga još ne poznaju. Zatim smo preko središnjeg Trga Katalonije (Placa de Catalunya) krenuli prema znamenitoj kolosalnoj i još nedovršenoj neogotičnoj katedrali Sagrada familia (Sveta obitelj, gradi se s prekidima od 1882.), remek djelu genijalnog katalonskog arhitekta, kipara i graditelja te pobožnog vjernika Antonija Gaudíja. Gaudi, koji u Barceloni ima i drugih vrijednih ostvarenja, desetljećima se posve posvetio gradnji katedrale nekoć na rubu grada, danas gotovo u središtu. Umro je u prometnoj nesreći (1926.) i pokopan u katedrali te se radi na njegovoj beatifikaciji, a njegovi su suradnici nastavili radove.
Čekamo s našim vodičima na ulaz ispred zapadne monumentalne fasade koja je posvećena Kristovu rođenju ( istočna je posvećena Kristovu životu i muci a južna Kristovu uskrsnuću). Rijeke turista stalno pristižu da vide ovo grandiozno djelo s mnoštvom biblijskih likova, svetopisamskih prizora i događaja našega spasenja, prepuno simbolike. Izvana se raspoznaje golemi visoki toranj simbol Krista okružen sa četiri nešto manja tornja simbola evanđelista. Ulazimo polako sa službenim tumačem probijajući se kroz mnoštvo posjetitelja. Susretljiva mlada gospođa koja nam tumači, poznaje Hrvatsku pa na molbu naših vodiča dopušta da se njezina objašnjenja prevode na hrvatski. Unutra još snažniji jedinstveni doživljaj svetog prostora i visine, igre boja i svjetla, mnoštvo stupova (posvećenih apostolima i svecima ili nedjeljama u crkvenoj godini!). Visina je prema zamisli Gaudija trebala simbolizirati jedinstvo neba i zemlje. Izlazimo na istočnom portalu i razgledavamo na pročelju niz kipova i prizora o Isusovoj muci. Pokraj ulaza je maketa kako bi katedrala trebala kao dovršena izgledati i što još treba sagraditi. Tu je i suvernirnica da se posjetitelji mogu opskrbiti pokojom uspomenom s ovog nezaboravnog mjesta. Odlazimo u kriptu sv. Josipa da slavimo euharistiju. Treba malko pričekati jer jedna skupina vjernika iz Poljske upravo završava misno slavlje. Slavimo sv. misu pod jedinstvenim dojmom ljepote i kako nam umjetnik Gaudi pokušava približiti život i djelo Krista spasitelja, povezanost neba i zemlje. Nadbiskup u propovijedi podsjeća da je svatko od nas ljepši od ove ljepote jer je slika samoga Boga. Pozvani smo, reče, kao hramovi Božji izgrađivati se i dovršavati se s Božjom milošću.
Dobili smo dva sata slobodno da se okrijepimo u obližnjim restoranima a onda se ponovno okupimo u 15 sati. Tada smo se podijelili u dvije skupine. Jedni su imali priliku poći u razgledanje središta grada, a drugi na stadion Nogometnog kluba Barcelone. Za posjet stadionu jednoga tako trofejnog i svjetski poznatog kluba našlo se prilično hodočasnika, cijeli autobus. I na stadionu ima posjetitelja odasvuda, premda zdanje izvana ne izgleda odveć moćno i privlačno. Treba otprilike sat vremena da se razgleda i prođe predviđeni program. Ulaznica je 23 Eura. Ulazimo kroz duge hodnike s velikim osvijetljenim posterima klupskih igrača, slijede prostorije gdje je prikazana povijest kluba od najranijih godina do danas, osvojeni trofeji u važnim natjecanjima, mogućnost slikanja s dresovima igrača Barcelone. Nakon toga se silazi prema travnjaku. S desne strane niz stepenice mala kapelica s Gospinim kipom gdje se igrači mogu pomoliti prije i poslije utakmice. Travnjak nema atletske staze, i ograđen je, tu su i redari koji paze na red. Na jednom dijelu je montiran cijeli sklop reflektora koji izbliza osvjetljavaju ( i griju!) travu vjerojatno da bolje raste. Uzlazimo na tribine i sjedamo na sjedala da dočaramo ugođaj za vrijeme utakmice. Zatim se penjemo na vrh tribina i ulazimo na komentatorska sjedala da osjetimo pogled na nogometno borilište iz te gotovo ptičje perspektive. Silazimo stepenicama prema izlazu. Prije toga valja proći nekoliko katova s trgovinama u kojima se posjetiteljima nudi raskošan izbor šalova, majica, dresova, patika, kopačaka i drugih klupskih rekvizita, sve izvorna izrada po visokim cijenama. Na izlazu ljubitelji klupskih uspomena koji su se slikali s dresom svojega ljubimca mogu za 20 Eura podignuti sliku. Sve skupa djeluje kao vješta postava za izmamiti novac.
U 19 sati opet smo zajedno u jednom od golemih restorana (Barceloneta) vrlo ugodnog ambijenta Stare gradske luke (Port Vell). Organizator nas je pri kraju putovanja očito htio počastiti pa je ovdje priredio obilatu i ukusnu večeru koja je završila s pjesmom u razdraganom raspoloženju.
Nedjelja je, 4. listopada, spomendan sv. Franje Asiškog, naš je posljednji dan hodočašća. Nakon doručka slijedi panoramska vožnja najprije na brežuljak Montjuica s kojega se pruža prekrasan pogleda kako na gradsku luku i dio grada uz more tako i na drugu stranu Barcelone. Sa sjeverne strane brežuljka mnoštvo je sportskih objekata i monumentalnih zgrada. Barcelona je dva puta bila domaćin Svjetske izložbe, u njoj je održano Svjetsko nogometno prvenstvo, Olimpijske igre i mnoga druga velika športska natjecanja. Na Trgu Katalonije izlazimo iz autobusa te idemo u razgledanje starogradske jezgre prema gotičkoj četvrti u kojoj se nalazi između ostalog Palača generaliteta te golema i vrlo lijepa gotička trobrodna katedrala (14. st.) posvećena sv. Eulàliji, djevojci mučenici iz vremena Dioklecijanova progonstva, zaštitnici grada Barcelone. Mnoštvo posjetitelja ulaze i izlaze. Trenutno se na glavnom oltaru slavi nedjeljna euharistija i prenosi preko monitora kod ulaza pa posjetitelji mogu razgledati tek manji dio te metropolitanske crkve. Poslije je bilo organizirano vodstvo kroz katedralu na kojemu nažalost nisam bio. Na trgu ispred katedrale upravo se kao i svake nedjelje u podne izvodi tradicionalni katalonski ples Sardanas. Pošli smo u kaptolsku crkvu pokraj katedralnog muzeja i tamo slavili zahvalnu misu za ovo hodočašće. Nadbiskup je u homiliji podsjetio na važne događaje vezane uz taj datum: sv. Franju, obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu, početak Biskupske sinode o poslanju obitelji u Rimu. Osobito je naglasio vrijednosti kršćanskog braka i obitelji koji su temelji života za Crkvu i društvo. Zavalio je ponajprije Trojedinom Bogu za sve darove i poticaje koje nam je udijelio za vrijeme hodočašća. Zahvalio je također organizatorima i vodičima, propovjednicima i svima koji su doprinijeli da sve protekne u redu i da se vraćamo natrag radosni i duhovno obogaćeni. Neka se i mi poput Kristofora Kolumba vratimo u svoju svakidašnjicu s željom da u sebi nosimo Krista i da ga prenosimo drugima. Došli smo na vrijeme u zračnu luku u Barceloni i sabirali svoje dojmove spremni za povratak u Hrvatsku. Međutim naš let s nacionalnim avioprijevoznikom za Zagreb kasnio je punih dva sata pa smo u Split sletjeli tek oko ponoći. (N.A. Ančić)
Vidi također izvješće o hodočašću vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije na web-stranicama nadbiskupije i izvješće s tribine o hodočašću (3. studenoga 2015. u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa)
