Oko 350 hodočasnika Splitsko-makarske nadbiskupije pod vodstvom nadbiskupa Marina Barišića hodočastilo od 11. do 18. rujna u Godini milosrđa u Rim. Osim susreta s papom Franjom hodočasnici su na svom putu obišli sljedeća svetišta: Sv. Rita (Cascia), Bazilika sv. Petra (Vatikan), sv. Benedikt (Monte Cassino), sv. pater Pio (San Giovanni Rotondo), bl. Augustin Kažotić (Lucera), Madonna incoronata (Gospa okrunjena - Foggia), Sv. Mihovil (Monte Gargano), sv. Jakov Zadranin (Bitetto), sv. Nikola (Bari), Marijansko svetište Vepric/Makarska. | FOTOGALERIJA |
Ancona
-
Nakon prošlogodišnjeg hodočašća u Španjolsku (sv. Terezija Avilska i druga svetišta) Splitsko-makarska nadbiskupija je pod geslom “Tragom Božjeg milosrđa” ove godine od 11.- 18. rujna 2016. organizirala hodočašće u Rim te neka druga svetišta u srednjoj i južnoj Italiji. Oko 350 hodočasnika predvođenih nadbiskupom mons. Marinom Barišićem raspoređenih u sedam autobusa krenuli su u nedjelju navečer trajektom Marko Polo iz Splita prema Anconi. Stručno vodstvo bilo je u rukama g. Nataše Bulić i njezina supruga Marka te ostalih suradnika ( vodiča i vozača) iz agencije Ichtis, a duhovno animiranje u svakome autobusu preuzeli su pojedinačni svećenici. Povrh nadbiskupa i njegova tajnika klerika Gabrijela Kambera na put je krenulo devet svećenika: Don Miroslav Vidović, (generalni vikar), don Nediljko Ante Ančić (pastoralni vikar), don Tomislav Bašić (Jesenice), don Stipan Bodrožić (Trogir- Gospa od Anđela), don Nenad Čondić (Zadvarje), don Emanuel Petrov (Priko-Omiš), don Stipan Šurlin ( K. Lukšić), fra Miljenko Vrabec (Split-Pojišan) i don Damir Vuletić (Split-Spinut). Među hodočasnicima bilo je vjernika različitog uzrasta, iz raznih dijelova naše nadbiskupije ponajviše iz splitskih, zatim kaštelanskih župa te iz župa omiškog i makarskog kraja. Iz tiskovnog ureda nadbiskupije s nama su pošli snimatelj g. Petar Jurčević i novinarka g. Danira Matijaca koji su snimali i izvješćivali o tijeku i događajima na našemu hodočasničkom putu. Pratilo nas je ugodno ranojesensko vrijeme bez kiše i vrućine.
Slika br. 1: Dolazak u Anconu Cascia
-
Stigavši u ponedjeljak ujutro u Anconu, obavili smo brzo i jednostavno granične formalnosti, ukrcali se u autobuse i krenuli najprije sjeverozapadno prema gradiću Cascia u svetište sv. Rite (Margarite). S desne strane našega puta na uzvisini ostala je okupana jutarnjim suncem bazilika poznatog svetišta Loreto. Nakon otprilike dva sata vožnje došli smo na naše prvo odredište i okupili se u Dvorani mira (Sala della pace) ispod svetišta na misno slavlje. Misu je u koncelebraciji sa svećenicima predvodio o. nadbiskup. Propovijedao je prema rasporedu don Miroslav Vidović o Božjem milosrđu koje se obilno očitovalo u životu ove svetice. Don Miroslav je za vrijeme cijelog hodočašća na našim euharistijskim slavljima animirao liturgijsko pjevanje. Sveta Rita, osebujan svetački lik, burna i uzbudljiva života punog kušnji i preokreta, živjela je u 14. st. Povrh sv. Ante i sv. patera Pija najpopularnija svetica u Italiji.
Slika br. 2: Svetište sv. Rite – Cascia
Najprije se mimo svoje volje udala za nasilnog supruga i postala majkom dvaju sinova. Zatim nakon smrti supruga uz mnoge nedaće stupa u samostanu augustinki gdje je i umrla na glasu svetosti. Strpljivo je podnosila brojne životne nedaće, opraštala drugima i pomirivala obitelji, čvrsto vjerovala u snagu neizmjernog Božjeg milosrđa. O njezinu djelovanju isprepletene su mnoge legende i tradicije, a na njezinu grobu su se događala brojna čuda. Blaženom je proglašena 1627., a kanonizirao ju je papa Lav XIII. godine 1900. Nakon mise slijedilo je razgledavanja bazilike novijeg datuma u kojoj se čuva neraspadnuto tijelo svetice. U sklopu samostana gdje i danas živi zajednica redovnica u duhu sv. Rite vidjeli smo ćeliju u kojoj je ona živjela, zatim smo se spustili u kriptu bazilike gdje se čuva znak euharistijskog čuda, list iz časoslova na kojemu je prokrvarila hostija.
Rim
-
Slika br. 3: Hotel Fraterna domus
U poslijepodnevnim satima napuštamo prvu postaju našega hodočašća i krećemo prema Rimu,najprije u prenoćište Fraterna Domus udaljeno dvadesetak kilometara od samog središta grada. Golemo, lijepo uređeno zdanje s dvanaest zgrada i kapacitetom oko 800 kreveta, prostranim parkiralištem i velikom novom crkvom napravljeno je na jednom od brežuljaka upravo za smještaj hodočasnika koji dolaze u Rim. Ovdje ćemo prenoći dvije noći. Te večeri je nakon večere ponuđena mogućnost za ispovijed. Nadbiskup i svećenici su stajali na raspolaganju hodočasnicima koji su osjećali potrebu da pristupe sakramentu pomirenja i tako se pripreme za sutrašnji pohod bazilici sv. Petra.
Slika br.4: Hodočasnička staza, misa u Bazilici sv. Petra
Drugoga dana nakon doručka smo krenuli prema Vatikanu. Iskrcali smo se u garaži Gianicolo i spustili prema Trgu sv. Petra. Svaki je hodočasnik imao audio-aparat da može na frekvencijama pratiti tumačenja ili svojega vodiča iz autobusa ili tumačenja g. Bulić, odnosno nadbiskupa Barišića kada su se oni obraćali svim hodočasnicima. Okupili smo se pokraj Anđeoske tvrđave gdje počinje tz. hodočasnička staza prema bazilici sv. Petra u Godini milosrđa. Tu su nas dočekali poznati suradnici na hrvatskom programu Vatikanskog radija Aldo Sinković i s. Veronika te kratko protumačili povijest i ustanove smještene u ulici Via conciliazione (Ulica pomirenja) kroz koju ćemo proći. U njoj je smješteno i Hrvatsko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici.
Na početku naše procesije hodočasničkom stazom jedna je vjernica nosila križ, zatim je išao Splitsko-makarski nadbiskup te ostali vjernici u šutnji i razmišljanju. Nadbiskup je tijekom hoda održao meditaciju. Podsjetio je hodočasnike da ovaj hod simbolizira naš put prema Bogu koji nas uvijek čeka i s radošću prima, bez obzira na naše mane i grijehe. Na Trgu sv. Petra morali smo proći kroz kontrolu pristupa te se uputili kroz Sveta vrata u baziliku. U tim trenutcima svatko je od nas doživio dirljivost toga susreta sa svetim mjestom, gdje je posvjedočivši vjeru za Krista pokopan prvak apostola i prvi papa sv. Petar apostol. Mnogo je toga o čemu bazilika svjedoči i što je u njoj tijekom stoljeća satkano. Na čas smo se stopili s rijekom hodočasnika. U pokrajinskoj kapeli sv. Josipa nadbiskup je u koncelebraciji sa mons. Martinom Vidovićem, s našim svećenikom na studiju u Rimu don Marijom Popovićem, sa ostalih devet svećenika našega hodočašća i jednim svećenikom iz Bangladeša predvodio misno slavlje. U propovijedi je istaknuo da Isus Krist želi zatvoriti vrata smrti koju mi uzrokujemo svojim nepravdama, agresijama i mržnjom. On želi u nas ugraditi svoje milosrđe kako bismo postali njegova produžena ruka i misionari milosrđa koji se ne boje otići na periferije gdje su otvorena vrata smrti i tamo hrabriti braću svojim životom. Na kraju mise izmolili smo vjerovanje te molitvu za dobivanje oprosta i završili pjesmom Zdravo Djevo.
Poslije mise na programu je bilo stručno razgledanje Bazilike sv. Petra i mogućnost odlaska na kupolu, a poslije toga nekoliko sati slobodno za okrepu u obližnjim restoranima i za kupovinu. U poslijepodnevnim satima moglo se pod stručnim vodstvom nastaviti razgledanje. Nakon okrepe u obližnjem restoranu pridružio sam se manjoj skupini s našim nadbiskupom Bariđićem, mons. Martinom Vidovićem i hrvatskim veleposlanikom g. Nevenom Pelicarićem između ostalog za posjet uredu veleposlanstva za posjet prostorijama. U 18 sati smo autobusima krenuli prema Fraterna Domus gdje nas je čekala večera.
papa Franjo
-
Slika br. 5: Na audijenciji s papom Franjom
Treći dan, srijeda 14. rujna, očekuje nas audijencija s papom Franjom. Dobili smo ulaznice i sve potrebne upute, a znali smo i kako se spustiti od Gianicola jer smo jučer tim putem već jednom prošli. Morali smo rano ustati da bi se odmah nakon doručka uputili na Trg sv. Petra gdje smo trebali biti najkasnije do 8,30 sati. Sve je teklo prema planu, vrijeme je bilo sunčano, toplo čak malo i vruće. Smjestili smo se na trgu koji se punio nadolazećim hodočasničkim skupinama iz raznih krajeva svijeta. Nestrpljivo smo čekali početak generalne audijencije promatrajući impozantno pročelje bazilike i Berninijeve kolonade, video zid ispred i povišenu pozornicu odakle će Papa govoriti. Nekima je ovaj susret s Papom prvi takav doživljaj, drugi su već jednom bili na ovome mjestu. Dok preko razglasa slušamo najave o pristiglim hodočasnicima na raznim jezicima, i na hrvatskom, mnogi koriste ovu priliku da slikom zabilježe iznimne trenutke ove jedinstvene kulise i sebe u njoj. Osim hodočasnika iz Splitsko-makarske nadbiskupije na trgu je bila i skupina vjernika iz Velike Gorice tako da je Papa mogao pozdraviti oko petstotinjak hrvatskih vjernika.
Već nakon 9,30 sati začuli su se glasni pozdravi hodočasnika Papi Franji koji je u papa-mobilu prolazio između hodočasnika koridorima trga da bi na kraju došao do povišene pozornice s koje će se obratiti vjernicima. Odmah pokraj bila je skupina biskupa, među kojima i nadbiskup Marin Barišić, s kojima će Petrov nasljednik na kraju osobno razmijeniti pozdrave. Taj dan se slavio blagdan Uzvišenja sv. Križa pa je papa Franjo u svome nagovoru pozvao okupljene vjernike da strpljivo i s ljubavlju nose i prihvaćaju svoje životne križeve, povezujući duhovnost i rad. Pozdravljajući veće skupine vjernika u Godini milosrđa Papa se hrvatskim hodočasnicima obratio sljedećim riječima:
S osobitom radošću pozdravljam vas, drage vjernike i svećenike iz Splitsko-makarske nadbiskupije, predvođene vašim pastirom mons. Marinom Barišićem. Uputivši se iz krajeva u kojima su još od prvih stoljeća pa sve do naših dana toliki vaši mučenici dali svjedočanstvo za Krista, došli ste na grob svetog apostola Petra. Na ovome svetom mjestu gledajte u Gospodina Raspetoga koji je raširio ruke kako bi zagrlio cijeli svijet. Osnaženi Božjim milosrđem na ovome hodočašću, ostanite čvrsti u vjeri i molite za mir i jedinstvo vašega naroda i cijeloga svijeta. Obećavam vam svoju duhovnu blizinu i podjeljujem vama i vašim obiteljima apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!
Monte Cassino
-
Slika br. 6: Monte Cassino
Po završetku audijencije krenuli smo autobusima kroz južni dio grada Rima prema znamenitoj benediktinskoj opatiji na uzvisini Monte Cassino. Samostan je osnovao sv. Benedikt otac zapadnog redovništva godine 529. te je svojom lozinkom “Ora et labora ( et lege) – moli i radi ( i čitaj)!” postao duhovno i kulturno središte i žarište formiranja i evangelizacije srednjovjekovne Europe. Benediktinci su stoljećima širili Kristovo svjetlo do mnogih zemalja Starog kontinenta. Samostan i bazilika stradali su nekoliko puta u povijesti osobito za vrijeme velikih borbi krajem II. svjetskog rata. Nakon toga bazilika i cijelo zdanje je obnovljeno. U bazilici je grob sv. Benedikta i sestre mu blizanke sv. Skolastike. Papa Pavao VI. Benedikta je proglasio zaštitnikom Europe. Hodočasničku misu u prekrasnoj bazilici predvodio je nadbiskup Barišić, koji je naglasio kako je Benedikt svojim radom i molitvom utemeljio akademiju mudrosti života te da je svaki trenutak proveden u ovom prvom benediktinskom samostanu milostan i dragocjen. O značenju sv. Benedikta i njegove duhovnosti propovijedao je don Nediljko A. Ančić. Nakon razgledanja i kupovine suvenira uputili smo se tragom Božjeg milosrđa prema našoj sljedećoj postaji padru Piju u San Giovanni Rotondo, gradiću oko trideset tisuća stanovnika gdje ćemo ostati sljedeće tri noći.
S.G.Rotondo
-
Slika br. 7: P. Pio – S. G. Rotondo
Četvrti dan hodočasnici su proveli u svetištu sv. patera Pija iz Pietrelcine (Francesco Forgione), redovnika kapucina, mistika, duhovnog velikana današnjice koji je veći dio svojega života sve do svoje smrti 1968. djelovao u ovome gradu u pokrajini Apuliji 46 km sjeveroistočno od Foggie. Na početku našega programa okupili smo se ispred kapucinskog samostana Santa Maria delle Grazie ( Gospe od Milosrđa) i crkve iz 17. stoljeća pokraj kojega je poslije sagrađena veća crkva. Došao nas je pozdraviti mjesni biskup mons. Michele Castoro studijski kolega splitsko-makarskog nadbiskupa Barišića. Nakon toga smo pod stručnim vodstvom obišli samostanski muzej gdje je izloženo liturgijsko ruho, osobni predmeti, mnoštvo pisama koje je pater Pio pisao svojoj duhovnoj djeci, instrumenti kojima je bio operiran bez narkoze jer nije htio da se vide njegove stigme koje je nosio na rukama. Pokraj samostana je golemi kompleks bolnice “Dom za ublažavanje patnje” koju je osnovao pater Pio što je i njegov najveći projekt. Zatim smo preko prostranog trga sišli prema velikoj novoj modernoj Crkvi izgrađenoj 2004. godine po projektu arhitekta Renza Piana i posvećenu ovom svecu. Na ulazu je kapela sa izloženim Presvetim sakramentom koju je u svojem prepoznatljivom stilu s brojnim likovima oslikao umjetnik pater Marko Rupnik. Ostali smo nakratko u molitvi i razmišljanju. Odatle smo se spuštali u kriptu kroz dugi hodnik koji je također mozaicima ukrasio isti autor u toplim zlatno-žutim bojama s brojnim likovima i prizorima iz života sv. padra Pija. Poseban doživljaj je kripta oslikana od istog umjetnika i njegovih suradnika koja zrači nekim gotovo nebeskim ugođajem. Pokraj oltara u kripti se čuva neraspadnuto tijelo patra Pija. Iz kripte smo se popeli u crkvu. Tu smo predahnuli, poslušali zaključna tumačenja voditeljice te nagovor i prisjećanja našega nadbiskupa koji je svojevremeno nedugo nakon posvete ove nove crkve u njoj predvodio misu. Izmolili smo Anđeo Gospodnji te se razišli. Poslije podne smo se okupili u kapucinskoj crkvi Gospe od Milosrđa na slavlje euharistije. Liturgijski se slavi Gospa Žalosna, a propovijedao je naš kapucin fra Miljenko Vrabec naglasivši kako nas Marija poziva da učinimo sve što Isus Krist od nas traži da tako s ljubavlju ustrajno nosimo svoj životni križ bez kojega nema spasenja. Nakon mise obavili smo pobožnost križnog puta hodeći stazom i slijedeći postaje koje su postavljene uz brežuljak pokraj samostana. Pobožnost je predvodio don Miroslav Vidović. Ostatak dana i večer svatko je proveo po svojemu nahođenju, neki su još jednom dolazili u svetište i kriptu, razgledali i molili za sebe i za svoje potrebe, drugi su pošli u grad. Ovaj svetac je u tom gradu prisutan gotovo na svakom koraku. Više od milijun vjernika godišnje, osobito iz Italije, ovamo hodočaste, mole se i nadahnjuju na duhovnosti i životu ovoga skromnog kapucina. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1999. blaženim, a tri godine poslije svetim.
Lucera
-
Slika br. 8: Misa u katedrali Luceri
Petog dana našega hodočašća posjetili smo Luceru, grad u kojemu je godinu dana 1322. kao biskup djelovao hrvatski dominikanac i blaženik rodom Trogiranin Augustin Kažotić. Blaženi Augustin je neko vrijeme bio zagrebačkim biskupom pa je poslan u biskupiju Luceru da uredi mjesnu Crkvu i uspostavi dijalog sa muslimanima koji su tamo ostali nakon što je taj grad oslobođen od Saracena. Kažotić koji je završio škole na učilištu Sorbona smatra se jednim od najobrazovanijih Hrvata u 14. stoljeću. Kratko je djelovao u toj biskupiji gdje je i pokopan, ali je ostavio duboke duhovne, prosvjetiteljske i karitativne tragove (skrb o siromasima). Zapravo umro je mučeničkom smrću. U katedrali posvećenoj Marijinu uznesenju dočekao nas je i srdačno pozdravio biskupijski administrator mons. Fanelli Ciro jer je biskupska stolica trenutno ispražnjena i očekuju imenovanje novoga pastira. Veoma ga je razveselio dolazak hrvatskih hodočasnika iz zemlje blaženika. To je treće veće hodočašće iz Hrvatske u novije vrijeme nakon dvaju zagrebačkih pod vodstvom nadbiskupa Stepinca 1937, te kardinala Kuharića 1978. nakon čega je uspostavljena suradnja sa biskupijom Lucera-Troja pri obnovi relikvijara blaženoga Augustina i oko pisanja njegova životopisa. Na glavnom oltaru slavili smo euharistiju koju je predvodio nadbiskup, rekavši za blaženoga Augustina da je mučenik dijaloga jer je zbog zalaganja za dijalog i pomirenje ubijen. Homiliju je održao dr. don Emanuel Petrov, naglasivši kako je milosrđe bezuvjetna ljubav prema onima koji ničim nisu zavrijedili tu ljubav. Nakon misnog slavlja pomolili smo se ispred oltara gdje se čuva tijelo biskupa Augustin Kažotića prvoga hrvatskog blaženika. Zatim nas je mons. Ciro proveo kroz dijecezanski muzej u kojemu su između ostalog pohranjen šešir, misnica i predmeti kojima se služio blaženik te relikvijar s kostima glave bl. Augustina Kažotića.
Foggia
-
Slika br. 9: Madonna incoronata – zajednička slika
Nakon okrepe i odmora produžili smo iz Lucere prema Foggi u marijansko svetište Madonna incoronata – Gospa okrunjena nedaleko od toga grada. Svetište je nastalo nakon Gospina ukazanja 1001. godine kada je Blažena Djevica Marija rekla pastirima: Ne bojte se, ja sam Majka Božja! te izrazila želju da se tu podigne crkva. Prošlog stoljeća svetište je prošireno i duhovno oživjelo od kada su ga počeli voditi svećenici Kongregacije don Luigija Orione. Kad je papa Ivan Pavao II. posjetio svetište, dodao je Gospi u naručje dijete Isusa. U svetištu nas je pozdravio upravitelj doviknuvši i nama Gospine riječi: Ne bojte se, ja sam Majka Božja. Ostali smo u molitvi i otpjevali nekoliko Marijinih pjesama te obišli Gospin kip iz 11.stoljeća. Pri obilasku hodočasnici mogu ostaviti na papiriću napisane svoje strahove i s pouzdanjem se preporučiti Bogu te prekrižiti se blagoslovljenim uljem. Prema predaji pastir kojemu se Gospa ukazala postavio je uljanicu na to mjesto koja se nikada nije gasila pa se u narodu pojavilo vjerovanje da je anđeli svaku noć pune. Odatle smo se ponovno vratili na večeru i prenoćište u S. G. Rotondo.
Gargano
-
Slika br. 10: Sv. Mihovil na Garganu
Šestog dana (subota) na našemu hodočašću postaje su bile svetište sv. Mihaela na Garganu, franjevački samostan u gradiću Bitetto, gdje je djelovao blaženi Jakov Zadranin te konačno bazilika sv. Nikole u Bariju odakle se vraćamo u Dubrovnik. Najprije smo iz S. G. Rotondo krenuli uzbrdo prema gorju Gargano na talijanskoj jadranskoj obali u pokrajini Apuliji. Na uzvisini oko 800 metara nedaleko grada i luke Manfredonije, nalazi se gradić i utvrda Monte Sant‘ Angelo osnovana prije tisuću godina. Taj gradić s pitoreskim kućama mediteranskog stila koji danas broji petnaestak tisuća stanovnika poznat je po najstarijem svetištu sv. Mihaela. Od crkve posvećene sv. Arhanđelu Mihaelu izvana se vidi samo poput kule visoki osmerokuti zvonik i dvije ulazne crkvene dvorane. Sama crkava sa kipom Arhanđela Mihaela nalazi se u brijegu sagrađena na nekoliko podzemnih špilja. Cijeli kompleks danas je ubrojen u listu Svjetske kulturne baštine. Ovo svetište sv. Mihovila ubraja se u najstarije kršćansko svetište u Europi. Prema predaji ovdje su se godine 492. u špilji događala ukazanja Arhanđela Mihovila jednom pastiru, zatim jednom veleposjedniku i samom mjesnom biskupu, a poslije toga i uslišanja u obrani od osvajača i za vrijeme kuge. U znak zahvalnosti uređen je jedinstveni podzemni prostor s hodnicima i crkvom u špilji. Crkvu je prema predaji posvetio sam sv. Mihovil. Brojni pape i druge poznate osobe hodočastile su na ovo mjesto, među njima i papa Ivan pavao II. godine 1987. Na ovoj postaji mi hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije obišli smo svetište i slušali tumačenja naše voditeljice, a potom smo u crkvi - podzemnoj špilji slavili euharistiju koju je predvodio naš Nadbiskup te smo obnovili svoja krsna obećanja. Don Tomislav Bašić u propovijedi je istaknuo da se kršćanin uz pomoć i zagovor anđela uvijek mora boriti za dobro i pobjeđivati zlo.
Bitetto
-
Slika br. 11: Bitetto - bl. Jakov Zadranin
Istog dana nastavili smo u ranim poslijepodnevnim satima vožnju prema franjevačkom samostanu u Bitettu pokraj Barija. U tom je samostanu u 16. stoljeću živio, djelovao i umro Hrvat na glasu svetosti, blaženi Jakov franjevac iz Zadra. Jakov nije bio svećenik nego redovnički brat koji je u samostanu obnašao obične poslove ali s ljubavlju skrbio za braću, radeći u vrtu, spremajući namirnice i kuhajući. Bio je duboko pobožan i doživljavao Božju blizinu u mističnim iskustvima. Njegovo se tijelo čuva u crkvi, a na njegov zagovor događaju se čuda. U tom je samostanu u posljednje vrijeme nekoliko godina živio hrvatski franjevac iz Bosne fra Miro Lerota koji je potaknuo rad na kanonizaciji našega blaženika fra Jakova. U samostanskoj crkvi pozdravio nas je gvardijan fra Antonio Cifarati, pomolili smo se na grobu blaženog Jakova Zadranina, razgledali muzej u kojemu se čuvaju predmeti kojima se služio blaženik te alati, namještaj i oruđa iz onoga doba te na kraju i vrt u kojemu je svojedobno blaženi Jakov radio i doživljavao svoje milosne trenutke.
Bari
-
Slika br. 12: Bari – sv.Nikola
Iz Bitetta smo krenuli u Barij, iskrcali se na obali i pošli u obližnju romaničku baziliku sv. Nikole iz Mire zaštitnika pomoraca te pomoćnika djece, siromašnih i ugroženih. U crkvi se u to vrijeme molila krunica. Sišli smo u kriptu gdje se čuva sarkofag s kostima sveca koje su ovamo donijeli barski mornari 1087. iz Smirne u današnjoj Turskoj. Pokraj oltara sa sarkofagom nalazi se i ikonostas pa se može služiti i pravoslavna liturgija jer pravoslavni osobito štuju sv. Nikolu. Grad Bari slavi sv. Nikolu svake godine početkom svibnja svečanim ophodom i raznim drugim manifestacijama, vjerojatno kao spomen na dan kada su donesene svečeve relikvije. U kripti smo zastali pred oltarom ovoga sveca i pomolili se za sretan povratak našim domovima kao i za druge osobne i opće potrebe. Prije polaska trajekta ostalo je još nešto vremena pa su se hodočasnici raspršili po starom središtu Barija prema katedrali i drugim sporednim uskim ulicama, netko na osvježenje a netko u kupovinu i razgledanje. Mediteranski ambijent i ulični žamor u večernje sate jako nas je podsjećao na život u našim dalmatinskim gradovima.
Vepric
-
Slika br. 13: Vepric – zahvalna misa
Trajektom “Dubrovnik” vratili smo se u nedjelju ujutro 18. rujna iz Barija u luku Gruž u Dubrovniku te autobusima nastavili put prema Splitu. Nakon kratkog predaha u Neumu, stigli smo u Marijansko svetište Vepric. Ovdje ćemo misnim slavljem zahvaliti Gospodinu na svim prosvjetljenjima, ohrabrenjima, duhovnim darovima, poticajima i milostima na našemu hodočasničkom putu “Tragom Božjeg milosrđa”. Još smo na okupu, a poslije će tijekom vožnje do Splita neki odlaziti i pozdravljati se, možda do iduće godine kada se slavi stota obljetnica Gospinih ukazanja u Fatimi ili na hodočašću u Svetu zemlju. Zahvalno misno slavlje pred špiljom u Vepricu sa devetoricom svećenika predvodio je nadbiskup Barišić. U propovijedi je ukratko sažeo naš zajednički duhovni hod proteklog tjedna i njegove plodove: “Krenuli smo brodom Marko Polo, ali ne na trag svile nego tragom Božjeg milosrđa koje puni više vrijedi od svile… Vraćamo se na iste adrese, ali ne kao isti ljudi, jer ono što smo doživjeli prateći tragove svetaca od Casciae, Rima, Monte Cassina, San Giovanni Rotonda, Lucere pa sve do Bitetta i Barija, u svetištima Gospe okrunjene i sv. Mihovila trebamo ih učiniti vidljivim znakovima milosrđa svojim bližnjima.“
Tekst: N.A. Ančić/D. Matijaca; slike: P. Jurčević
