Poticajne misli duhovnost

“Uvijek iznova pokazuje se kao Sasvim-Drugi s obzirom na trendove, očekivanja, tako reći kao ‘onaj koji ulazi poprijeko’ u normalne tijekove, najčešće otporno-paradoksno, lako ga se može previdjeti, i samo onima očit i vjeran koji mu kroz sve protivštine ostaju vjerni. Sve do u Novi zavjet čovjek toga Boga doživljava kao onoga koji mu iznova izmiče, može ga se opaziti samo a tergo, ne da se dohvatiti, spoznaja njega (spoznaja njegova djelovanja ) povezana je s njegovim Samo-iščezavanjem. Priopćava se čovjeku u liku neprestižnog obećanja i nade.”

Navod iz knjige: Klaus Fischer, Schicksal in Theologie und Philosophie, Darmstadt WBG, 2008., 217. Citirano prema: Herbert Vorgrimler, Schicksal, Zufall, Fügung – und welcher Gott?, u: StZ 11/2009., 777-780.

Detalji
Kategorija: Poticajne misli - duhovnost
Hitova: 327

Kardinal Karl Lehmann navodi nekoliko općih i nekoliko praktičnih kriterija za međureligijski dijalog.     

Opći kriteriji

  1. "Dijalog mora biti autentičan s obzirom na vlastitost religijskih uvjerenja: odustajanje od jednostranosti i pozicija sile, istinska ravnopravnost partnera, odricanje od jednostavnih pobijanja, spremnost na riskantan susret i na ‘slabost’.
  2. Svako traganje za boljim razumijevanjem biti religije ne smije samo kod sugovornika biti usmjereno na utvrđivanje ‘nereda’ u religiji nego treba biti istodobno spreman pronaći nered i kod sebe i u vlastitom području.
  3. Pritom stvar je zacijelo u tome da se sadržajno uvaže neki temeljni zahtjevi u odnosu na religiju danas…”

 

Praktični kriteriji

  1. “Religija koja vrijeđa zajedničko dostojanstvo svih ljudi te rang i vrijednost ljudi cijeni prema rasi i klasi, porijeklu i staležu, naobrazbi i imetku/posjedu, dapače prema pripadnosti određenoj religiji i to apsolutizira, ugrožava samu sebe i djeluje samorazarajuće.
  2. Svaka religija mora poticati pravo shvaćenu slobodu čovjeka. Zacijelo religija poznaje poredak i vezanost uz etičke norme i religijske naputke. U svaku religiju spada i poslušnost te obveze prema zajednici. Ali za svaku religiju mora biti mjerodavan pokretač prevladavanje infantilnog tutorstva i poticanje istinske slobode za dobar život…
  3. Svaka religija želi pojedinom čovjeku i religijskim zajednicama pomoći da nađu smisao života…
  4. U religiju spada misijsko poslanje…”. Ali ne smije biti “povezano na bilo koji način sa silom”…
  5. Bitni element dijaloga jest “teoretsko i praktično pitanje slobode vjerovanja”. “Moralna dužnost pojedinca da traži pravu vjeru i da je prihvati, nije nipošto dokinuta ili relativizirana jamčenjem vjerske slobode”.

 

Citirano iz: Karl Kardinal Lehmann, Kritereien des interreligiösen Dialogs, u: SdZ 9/2009, 579-595, ovdje 590-591.

Detalji
Kategorija: Poticajne misli - duhovnost
Hitova: 1974

U povodu 10 godina potvrđivanja “Zajedničke izjave o nauku o opravdanju” “3. U Ekumenskoj radnoj skupini evangeličkih i katoličkih teologa, ranije nazvanih prema biskupima utemeljiteljima ‘Jaeger-Stälin-Kreis’, tu smo temu uzeli od 2002. glavnim predmetom projekta. Kao plod toga rada nastala su tri sveska (“Das kirchliche Amt in apostolischer Nachfolge”, Freiburg/Göttingen, 2004., 2006., 2008.). Radi se o pravom repetitoriju za temu pod svim vidovima: biblijsko-znanstvenom, povijesno-teološkom, povijesno-liturgijskom i sustavno-teološkom. Treći svezak, nakon posve temeljitog sažetog izvješća završava zahtjevom da se izradi međunarodna “Zajednička izjava II” (“Gemeinsame Erklärung II”) o temi “Crkvena služba u apostolskom nasljedništvu”. Taj projekt treba nastaviti na Izjavu o opravdanju koju su 1999. prihvatili Luteranski svjetski savez i Vatikan, koja je upravo u Augsburgu svečano obilježena.

3. U Ekumenskoj radnoj skupini odlučujuća je bila spoznaja da ‘apostolska sukcesija’ ni u kojem slučaju ne može postojati obveznom na način – koji se i ne može dokazati - neprekinutog niza polaganja ruku od vremena Dvanaest apostola, nego u nasljedništvu u apostolskom nauku.

5. A da smo zajedno ostali u tom apostolskom nauku, to smo pak međusobno potvrdili u ‘Zajedničkoj izjavi o pravdanju’. Što nas, dakle, priječi da međusobno priznamo službe – osim tromosti razuma i srca? Praksa oblikovanja službi pritom ne mora biti jednolika kao što i različiti oblici nauka o opravdanju ne dokidaju temeljni konsenzus. Možda bi jedino bio potreban međusobno obvezujući dogovor da se na objema stranama uklone možebitni sablazni.”, iz: Otto Hermann Pesch, Martin Luther – und die katholische Kirche, u: Christ in der Gegenwart, November 09, 2009, elektorničko izdanje: http://www.christ-in-der-gegenwart.de/aktuell/artikel_angebote_druckversion?k_beitrag (.1.11.2009), str.5.

Detalji
Kategorija: Poticajne misli - duhovnost
Hitova: 340

Presudom od 1. prosinca 2009. Njemački savezni ustavni sud ograničio je rad trgovina nedjeljom. Praksu u gradu Berlinu prema kojoj su u sve četiri nedjelje u Došašću trgovine otvorene proglasio je neustavnom pa je grad Berlin dužan tu praksu sljedeće godine promijeniti. Suci su jasno rekli da se od ustavom zajamčene zaštite nedjeljnog odmora (= neradne nedjelje) može odstupiti samo u iznimnim slučajevima. Time su u bitnim dijelovima dali pravo tužbi Evangeličke i Katoličke crkve.

Nasuprot stanju u Hrvatskoj i drugim postkomunističkim zemljama gdje su stanovite medijske elite i kapital nasrnule na sve svetinje pa i samu nedjelju, zanimljivo je i poučno obrazloženje njemačkih sudaca o zaštiti nedjelje. Evo izvadaka iz obrazloženja:

“Stoga jamčenje nedjelje i blagdana potiče i štiti ne samo vršenje vjerske slobode. Zaštita odmora od rada osigurava bitnu osnovu za mogućnosti rekreacije čovjeka te istodobno za socijalni suživot i time je jamac za vršenje drugih temeljnih prava koje služe razvitku osobnosti. Osiguranje nedjelje i blagdana koristi zaštiti braka i obitelji (…) kao i odmoru i zdravlju (…). Njihova važnost rezultira također iz ustaljenog vremenskog rasporeda mirovanja od rada.

(…) Takvo uređenje ( misli se na zaštitu nedjelje i blagdana) smjera u sekulariziranom društvenom i državnom poretku i na ostvarivanje profanih ciljeva kao što su osobni mir, sabranost, odmor i razbibriga. Pritom mogućnost duševnog uzdizanja što je uključuje čl. 139 WRV-a treba pripadati svim ljudima bez obzira na religijsku vezanost.

(…) Samo gospodarski interes vlasnika trgovina i svagdašnji obrtnički interes (“Schopping-Interes) potencijalnih kupaca nisu u načelu dostatni da opravdaju iznimke od ustavom zaštićena mirovanja od rada i mogućnosti duševnog uzdizanja nedjeljom i blagdanom.”

Cjeloviti tekst: Pressemitteilung Nr. 134/2009 vom 1. Dezember 2009. Dostupan na web-stranicama: http://www.bundesverfassungsgericht.de/pressemitteilungen/bvg09-134.html

Detalji
Kategorija: Poticajne misli - duhovnost
Hitova: 435
  1. Preminuo kardinal Carlo Maria Martini
  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica
  • Poticajne misli duhovnost